Planiranje i gradnja mansarde odnosno stambenog/grijanog potkrovlja je u građevnom, a prije svega građevinsko-fizikalnom pogledu često kompleksnija zadaća od gradnje drugih ("masivnih") etaža iste građevine. Jednako vrijedi, naravno, i za preuređenje neiskorištenog potkrovlja postojeće građevine u stambeni prostor. Kao vodič za planiranje i izvedbu koriste se zahtjevi različitih tehničkih propisa, preporuke struke kroz načela dobre građevinske prakse i uputstva proizvođača materijala i sustava.

Treba znati da je raspon troškova izrade mansardnog stana, u ovisnosti o konkretnim situacijama, vrlo velik. Također i opseg dodatnih radova, koje je možda potrebno napraviti i prije početka same gradnje, razlikuje se od slučaja do slučaja.

Bitna razlika je, gradi li se na gusto naseljenoj urbanoj lokaciji ili u okviru vlastite kuće na samostalnoj parceli, da li je komunalna i energetska infrastruktura već u osnovnoj mjeri na raspolaganju ili ih je potrebno do potkrovlja tek dovesti, postoje li posebni zahtjevi očuvanja baštine, da li je potrebno dobiti suglasnosti sustanara zgrade, ili su potrebni prethodni radovi na konstrukcijskom sustavu zgrade, radi li se o preuređenju dotrajalog potkrovlja ili o očuvanom i održavanom potkrovlju novije zgrade...

Preciznije, pravovremena analiza činjeničnog stanja daje pravilnu sliku o opsegu troškova, rada i vremena koji će se uložiti u izgradnju mansardnog stana. Bez obzira na to da se sve ne da predvidjeti, konačno će zadovoljstvo time biti veće.

Kontrola i analiza postojećeg stanja

Popravljanje grešaka i teškoće koje se javljaju nakon završetka gradnje ili adaptacije i koje su posljedica previda manjkavosti postojećeg stanja, može biti naporno, skupo, a ponekad i neizvedivo. Mansarde pri tome nisu iznimka. Posebno kod potkrovlja i slabo održavanih zgrada potrebno je brižno provjeriti stanje konstrukcijskih cjelina.

Karakteristični slučajevi mogućih teškoća su truljenje (nezračenje) glava drvenih greda potkrovlja u obodnom zidu zgrade, drvni nametnici i vlaga u drvenim dijelovima krovišta, nedostatna nosivost podne konstrukcije i slično.

Kod novogradnji, koja uključuje izradu mansarde, ishodište je relativno jednostavno. Kod postojećih zgrada posebna pozornost – u ovisnosti o opsegu namjeravane adaptacije potkrovlja u stambeni prostor i činjeničnog stanja – neka se posveti na slučaj podnih konstrukcija, nadozidu, požarnom zidu tj. "Slijepoj" fasadi, nosivoj krovnoj konstrukciji – krov, pokrov, dimnjak i proboj krova i moguće postojeće instalacije.

S rezultatima takve analize može biti povezan i o njima ovisan izbor konstrukcijske i arhitektonske osnove te materijala i sustava koje je moguće upotrijebiti.

Graditeljska praksa

Izgradnja stambenog potkrovlja na prvi je pogled zadaća koje se može prihvatiti svatko s malo volje i smisla za obrtničke radove. Iako to u velikoj mjeri vrijedi za slučajeve unutarnjih i završnih radova, u cijelosti je zadaća ipak kompleksnija. Slabo poznavanje problematike, nekritično uzimanje specifičnih rješenja izvedbe, rad bez cjelovitog projekta i prije svega nepoštivanje građevno-fizikalnih pravila ima vrlo neugodne posljedice. Uobičajeno se iskazuju u niskoj razini stambenog, prije svega toplinskog, ali i svjetlosnog ugođaja, u lošim ili neodgovarajućim mikroklimatskim uvjetima (npr. temperatura i relativna vlažnost te kvaliteta zraka), većim (nepotrebnim) troškovima za korištenja i održavanje i u potrebnim sanacijama mnogo prije isteka tehnološkog životnog vijeka.

Najčešći su vidljivi učinci nestručne izgradnje stambenog potkrovlja visoka potrošnja energije za grijanje u zimskom razdoblju , pregrijavanje prostora u ljetnom razdoblju, nezadovoljavajuća prirodna osvijetljenost te navlaživanje konstrukcijskih elemenata zbog kondenzacije vodene pare i prije svega zbog konvekcijskih toplinskih mostova (estetski učinci: plijesan, nemogućnost obavljanja funkcije ili čak fizičko propadanje pojedinih elemenata).

Osnovna gledišta planiranja i izvedbe

S pravilnijom planiranjem i izvedbom mora se i kod mansarda osigurati ispunjavanje šest znanih bitnih zahtjeva (mehanička otpornost i stabilnost, sigurnost u slučaju požara, higijena, zdravlje i okoliš, sigurnost pri korištenju, zaštita od buke, štednja energije i očuvanje topline). Pri tome je potrebno poštivati i različite rubne uvjete, kao što su na primjer kombinacija zahtjeva i potreba korisnika, zahtjevi službe očuvanja spomenika kulture i upravnih jedinica, mogućih posebnih odredbi tehničkih propisa i činjeničnih tehničkih odnosno konstrukcijskih mogućnosti izvedbe.

Često je prisutan osjećaj, da određena nabrojena gledišta u praksi nisu jednakovrijedno brižno tretirana i da zapravo nije posve jasno što je konačni cilj svih djelatnosti povezanih u gradnju – namjerno nepoštivanje i izbjegavanje tehničkih propisa, također zbog vjerojatnog snižavanja početnih odnosno investicijskih troškova, ili osiguranje odgovarajućeg stambenog ugođaja, funkcionalnost i niski troškovi održavanja kroz cijeli životni vijek.

Posebno se kod mansarda podcjenjuju građevno-fizikalni elementi, prije svega toplinska zaštita u svim pripadajućim slojevima, što brzo iskazuje negativne posljedice.

Mansarde i toplinska zaštita

Zahtjeve za toplinsku zaštitu i učinkovito korištenje energije daju odgovarajući tehnički propisi. Pri tome treba znati da su u pravilnicima navedeni kriteriji koji su namijenjeni osnovnoj zaštiti investitora i korisnika. Ti kriteriji predstavljaju u pravilu krajnje dopuštene vrijednosti. U okviru činjeničnih mogućnosti, tehničke izvodljivosti i ekonomske opravdanosti u praksi ih je smisleno prestići i s time kvalitetno nadgraditi.

Planiranje toplinske izolacije mansarde ili na primjer kosog krova iznad mansarde ne počinje se kod izbora debljine toplinske izolacije. I u tom je slučaju potreban projekt građevne fizike, u okviru kojeg se pored izvedbe računskih kontrola potrebne godišnje topline za grijanje i difuzije vodene pare, odlučuje i o izboru difuzijskog otvorenog ili zatvorenog sustava (posljedično neprozračivan ili prozračivan sloj iznad toplinske zaštite), način toplinske zaštite obodnih stijena i podne konstrukcije, određuje se potrebna debljina slojeva i njihov sastav (izbor materijala) i prosudi o potrebnom načinu zaštite od navlaživanja i osiguravanje zrakotijesnosti (sekundarni pokrov, zračna brana, parna brana).

Vrlo je važno planiranje i izvedba detalja. Bitni naglasak daje se načinu ugradnje toplinsko izolacijskog materijala, izvedbu zračne/parne brane i obradu kritičnih mjesta: proboja, preklopa, spojeva i križanja. Poštivati se moraju moguće specifičnosti nagiba i oblici krova i vrste pokrova.

Tipične pogreške su, koje se u praksi najčešće opažaju, nedostatan ili nekonstantan presjek mogućeg sloja za prozračivanje, ometano ili spriječeno prozračivanje (žljebovi, krovni prozori, dimnjaci...), nepravilan spoj sekundarnog pokrova u području proboja krova, "zaboravljanje" na sekundarni pokrov i/ili zračnu tj. parnu branu, kombiniranje sustava ili materijala iz različitih sustava, nedostatna debljina sloja toplinske izolacije (TI), izbor neodgovarajućeg TI materijala, nekvalitetna i nepravilna ugradnja TI materijala, nepravilan položaj parne brane.

Osnovni uvjeti za odgovarajuće djelovanje sloja toplinske zaštite je njegova jednakomjernost i pravilna zaštita s obje strane – prije svega vodotijesna zaštita s gornje (hladne) strane i zrakotijesna zaštita s donje (tople) strane te naravno prava kombinacija difuzijskih karakteristika zaštitnih slojeva. Element, koji je možda odličan za izbor materijala (polaganje mineralne vune u pločama, trakama ili balama), je na primjer je i razvedenost krovne površine i broj teže dostupnih mjesta. Pravilan izbor ne bi smio biti problem, jer većina proizvođača ili trgovaca materijala za toplinsku zaštitu predlaže materijalu odgovarajući ukupni sastav konstrukcijskih sklopova.

Proračunom difuzije vodene pare provjeravaju se potrebne difuzijske karakteristike parne brane na unutarnjoj strani, i posljedično kakav je stupanj paropropusnosti potreban za sekundarni pokrov. U niti jednom slučaju ne smiju se kombinirati materijali različitih sustava – difuzijski otvorenog i difuzijski zatvorenog – jer pravilno djelovanje cijele krovne konstrukcije osigurava samo kombinacija materijala, odgovarajućih određenom sustavu.

Zaključak

Stambeno potkrovlje ima mnogo specifičnih elemenata, koje je potrebno poštivati kako bi se postigao odgovarajući stupanj stambenog i radnog ugođaja te dugi tehnološko-životni vijek.

Kod spominjanja mogućih teškoća ili potencijalno slabih točaka potkrovnih stanova uobičajeno se prvo pomisli na problem toplinske stabilnosti odnosno pregrijavanja prostora u ljetnom razdoblju, problem zrakotijesnosti, veliku izloženost metereološkim uvjetima, specifičnost prirodnog osvjetljenja, konstrukcijske posebnosti i još ponešto.

S druge strane izgradnja mansardnog stana nudi, naravno ovisno o konkretnoj situaciji, mogućnost kreativnije i slobodnije osnove prostora, lakše prilagođavanje vlastitim stamenim zahtjevima i potrebama te s tim postizanje određenog stupnja individualnosti ili različitosti, specifičan vizualni dodir s okolinom, prije svega u pravilu nižom cijenom kvadratnog metra površine tako dobivenih prostora u usporedbi s tipičnim cijenama stanova tj. gradnji za tržište.

Pripremila: Tanja Vrančić, dia

Članak "Mansarde" prenesen je iz časopisa za graditeljstvo "GO21".

Krovopokrivačko-građevinski obrt Makoter zahvaljuje časopisu "GO21" i autorici članka na dozvoli za objavu članka na ovim stranicama.